„Vrh, brate“ reče Rafailo Gavrilu dok su ostali sa ushićenjem razgledali svoje nove članske karte SNS.
„I? Šta sad?“ zapita Urilo.
„Sad ćemo da ih čuvamo“ Mihailo će.
„Kako? Od čega?“ pita Salafailo.
„Po smenama“, objašnjava Mihailo i dodaje: „Čuvaćemo ih od njih samih“.
„Ne razumem“, na to će Egudilo, „kako možemo da ih sačuvamo od njih samih?“
Mihailo uzdahne. „E moj brate sestro, ovo je narod koji oduvek veruje u čuda…“
„I u nas?“ upada Varahailo.
„U čuda, rekoh, u sve i svašta, u sve i svakog, samo u sebe ne veruju. Hrišćani jesu, još od Ćirila i Metodija su hrišćani, ama hrišćanstvo je za njih česnica, badnjak, pečenje, šarena jaja, jagnjetina, koljivo, sveća, slavski kolač, kandilo – malo ko od njih je pročitao Bibliju. Uostalom, malo njih i čita bilo šta…“
„Uostalom“, Gavrilo će u pola glasa, „malo njih i ume da čita…“
„Njih, eto, treba da čuvamo… To vam i piše na putnom nalogu. Detalje o smenama i operacionalizaciji dobili ste sa Priručnikom Beograd na vodi.
Continue reading →