novi pazar
Sandžak u raljama radikalizma Zašto je potrebno proizvesti regionalnu nestabilnost?
StandardPolitička slika Sandžaka govori o jednoj veoma uznemirujućoj realnosti – latentni sukob najvećih političkih partija, zaoštreni odnosi dve islamske zajednice, odnos vlasti u Beogradu prema Bošnjacima. Ovo je jedina nacionalna manjina u Srbiji koja, zbog intervencije države, nije formirala svoje nacionalno veće.
Unutar takvih političkih relacija, u kojima se često provlači i pitanje autnomije, pojačanih izuzetno teškom ekonomskom situacijom, poslednja u nizu stiže i poruka verskog poglavara Mustafe Cerića.
U njegovoj izjavi, međutim, rukovodilac Službe za odnose s javnošću Islamske zajednice BiH Ekrem Tucaković ne vidi ništa sporno.
“Islamska zajednica stoji na tom uvjerenju, da sva prava koja uživaju drugi građani, narodi i pripadnici drugih vjerskih grupa, da takva prava treba da uživaju i muslimani. U pozivu na poštovanje prava muslimana, mi ne vidimo nikakvu zapaljivu retoriku i ne vidimo nikakvu opasnost. Dakle, ona ljudska prava koja imaju svi drugi građani, treba da imaju i muslimani. Mislim da je to u interesu regiona i svih drugih političkih aktera na ovim prostorima”, kazao je Tucaković.
Za sarajevskog književnika Envera Kazaza, poruke reisa Cerića su, ipak, ratoborne, a – kako kaže – u neku ruku i ratnohuškačke. U njihovoj pozadini Kazaz vidi dva cilja.
Prvi – očuvenje sopstvene, a u velikoj meri poljuljane pozicije jednog od najmoćnijih ljudi u bošnjačkom javnom prostoru.
“On sigurno neće biti izabran za novog reisa. Potrebna mu je afirmacija radikalne politike, i to čini preko muftije Zukorlića koji, po mogo čemu, u svojim izjavama podsjeća na pravoslavne popove iz vremena ’93. godine”, ocenjuje Kazaz.
“Kosovizacija” problema
Druga Cerićeva strategijska linija je, smatra Enver Kazaz – da se proizvede regionalna nestabilnost, pri čemu treba sprečiti politiku pomirenja u regionu.
Continue reading
Država ćuti na nacionalistička vređanja na stadionima
StandardNacionalističko divljanje na fudbalskim stadionima, koje je bilo svojevrsna uvertira u ratna dešavanja na Balkanu krajem osamdesetih, pa tipična ratna ikonografija tokom devdesetih, u ogromnoj meri se preselilo i u dvehiljadite. Ispoljavanjem privrženosti svom klubu, uz snažno izraženu naznaku nacionalne pripadnosti, navijači iskazuju najveći stepen agresivnosti prema ekipama iz drugih nacionalnih sredina, često ne birajući retorička sredstva koja na najbrutalniji način vređaju najbolnija osećanja onih drugih.
Poslednji takav primer viđen je na utakmici Partizan – Novi Pazar na kojoj je na račun gostiju, pored ostalih, izvikavana i parola „Nož, žica, Srebrenica”. Continue reading