Sokrat, Platon, Diogen

Mile Kekin: Tamo gdje se briše granica između fašizma i antifašizma briše se razlika između dobra i zla

Mile Kekin primjer je glazbenika bez dlake na jeziku. Za razliku od mnogih kolega koji se ne žele zamjerati, Mile je vrlo jasan u izražavanju stavova o društvenoj zbilji. Učinit će to uskoro i na tribini na kojoj će se govoriti o glazbi koja potiče mržnju. Naime, na šestoj tribini iz ciklusa “Zašto se mrzimo?”, u organizaciji Centra za promicanje tolerancije i očuvanja sjećanja na holokaust, na temu „Glazba mržnje“, večeras će od 19 sati u zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, odgovore na pitanja što je glazba mržnje, kako je nastala, tko ju je stvorio, tko je i zašto izvodi, među ostalima, pokušati dati i Kekin. Osim njega na tribini će govoriti i Mladen Tarbuk, dirigent i skladatelj, dr. sc. Mojca Piškor, etnomuzikologinja, te glazbenik Saša Antić, dok će glazbene ilustracije izvoditi Mate Matišić, skladatelj i dramski pisac, Kvartet Tuba XL, Ljubomir Puškarić, prvak Opere HNK u Zagrebu,

View original post 509 more words

GROBLJE U PRAGU

radio gornji grad

Dana 16 februara 2016 umro je Umberto Eco, semiolog, lingvist, pisaac i ljevičar. Postao je poznat po filmu “U ime ruže“, u kojem su glumili poznati glumci kao Sean Connery, a rađen je po istoimenom romenu Umberta Eca. Osim “U ime ruže” Eco je napisao još svu silu romana (Faucoltov sat je također preveden) kao i ogroman broj naučnih radova. Iako nije nikad bio formalno član ni PCI ni DS (Komunističke ni kasnije Demokratske partije Italije) on je ipak i prije svega neumoran borac antiklerikalne ljevice. Njegov je metod bio boriti se desakralizirajući, to jest rugajući se i to nemilosrdno.

Piše: Jasna Tkalec (Novi plamen)

U ovom, za napredne ljude i Evopljane teškom trenutku, kad hiljade izbjeglica kampuju bez krova nad glavom, sa djecom i starcima, na kiši i u blatu, u uslovima ispod ljudskog dostojanstva, na granici Makedonije i Grčke i dave se u bujicama…

View original post 577 more words

Lojd Kramer: NACIONALIZAM KAO RELIGIJA

Nacionalizam daje značenje smrti i pomaže smirivanju strahova od ljudske smrtnosti zato što nacija nastavlja da živi i nakon smrti svakog pojedinca; svaki život i svaka smrt povezani su sa višim nacionalnim duhom ili stvarnošću koja deluje kao da obećava beskonačno buduće postojanje. Iako su drugi teoretičari doveli u pitanje Hejzov pogled na „religijsko osećanje“ u ljudskim bićima ili njegov prikaz kontinuiteta između srednjovekovne crkve i moderne nacionalne države, njegovo isticanje religijskih, emocionalnih tendencija u nacionalizmu često se iznova pojavljivalo u studijama koje su usledile. Hejz je prihvatao da nacionalizam nije uvek zamenjivao religiju. Zapravo, on je ukazivao da je nova vera često sticala čak i veću privlačnost ako je mogla da se ujedini sa tradicionalnim religijskim ritualima i verovanjima. Ipak, u svakom slučaju, nacionalističko verovanje zahteva jezik, književnost i grupu tumača koji potkrepljuju nacionalnu pripovest kao što teolozi ili sveštenici potkrepljuju teološku pripovest. Drugim rečima, nacionalizam je religija koja se oslanja na jezik i pripovesti intelektualnih elita. – Nacija je svakako nastala na mitologiji – izmišljena kategorija krvi i tla.

KLJUČNE KOSTI

Poreklo većine nacija prekriveno je velom tame ili ih simbolišu polumitske figure, ali i tama i mitovi nude nacionalistima sredstva da naciju opisuju kao predmet poštovanja.

View original post 768 more words

ZORAN BABIĆ BEZ MASKE

NAJNOVIJE: Teleprompter.rs kompletno obrisan sa servera!

Nikada ne mogu izbrisati brisanje… . njihovi tragovi ostaju ! Sadržaji sajta su ionako raštrkani…. ali je glupost usmerena…

Strah i slom doktora Horvata

radio gornji grad

Fotografija: Mio Vesović

Piše: Nenad Popović

Nije trebalo dugo, i prvi hrvatski intelektualac je pred podivljalim braniteljima s Trga izveo ritual samokažnjavanja. Šef psihijatrijskog odjela u Varaždinu dr.mr.sc. Nenad Horvat svojevoljno se javno i građanski kaznio davši ostavku jer je uvrijedio “branitelje”. U novinama se javno ispričava i kaže da je spreman podnijeti sve posljedice. Samooptužuje se za verbalni delikt i delikt mišljenja. Ispričava se bolnici u kojoj radi – da joj nanijeo štetu. Guta degradaciju od strane ustanove, prihvaća bespogovorno osudu stanovitog Mladena Smoljanca, ravnatelja i ideologa ustanove koja osluškuje osjećaje branitelja, dok dr. Horvat revidira, “shvaća” što je pogrešno mislio: naime da su demonstracije šatoraša i kompanije pogonjene na klerofašizam. Uzrujano se javlja novinama da bi dodatno pljuvao po sebi: “To je bilo neukusno i neumjesno od mene.”

Drugim rječima iz njega je govorio Nečastivi. A on, Nečastivi, često uzme nečiju ruku i napiše nešto. Dapače. Nečastivi zna…

View original post 297 more words